U ime stanovnika močvare srednjoškolci dobili pravo glasa svojom glumačkom i kreativnom umjetnošću! Neprilike globalne ekološke zagađenosti narušavaju mikro i makro svijet staništa i pojedinaca, ma kako ga oni među sobom uredili!
Učenici Gimnazije Metković u subotu, 25. siječnja 2025., u Gradskom kulturnom središtu, imali su praizvedbu predstave Pravo glasa autora Gorana Matića, magistra ekonomije, pisca, scenarista, redatelja, glumca i kulturnog djelatnika u suradnji Marije Tomić Veraja, magistre edukacije hrvatskog jezika i književnosti. Marija je autoritetom znalca, mentora formirala odličnu gimnazijsku glumačku družinu koja je glumom i izvrsnom dikcijom oduševila publiku. Bilo je pljeska i smijeha za vrijeme predstave, a kraj je bio u stilu velikih zvijezda i zadovoljne publike u prepunom kazalištu.
Učenici Srednje škole Metković, modni tehničari,kreirali su i izradili zanimljive kostime stanovnika močvare pod vodstvom stručnih profesorica Jadranke Nikolić, dipl. ing. tekstilne tehnologije, i Ane Kozine, ing. tekstilne tehnologije, te stručne suradnice Violete Oršulić, prof. pedagogije i psihologije. Inventivne kreacije kostima predstavi su dale vizualni i humoristični izraz basne u močvari gdje se radnja odvija, a likovima istaknuli karakterne i tjelesne osobine. Inače, Gimnazija i Srednja škola Metković imaju dugogodišnju kontinuiranu suradnju u zajedničkim uspješnim projektima.
Predstava Pravo glasa suprotstavlja podvodni i nadzemni svijet i svijet koji egzistira između ta dva svijeta u pravu glasa zajedničke sredine određenog staništa, ugroženog međusobnim odnosima, ali i globalnim prijetnjama moguće ekološke katastrofe na koju ne mogu utjecati.
Likovi su u predstavi: Paula Buljubašić (Žaba), Goran Martinović (Žabac), Anton Rendulić (Trstenjak), Hanna Rodin (Jegulja), Karla Prskalo (Liska), Marijo Jadreško (Sova), Mladen Jurković (Dabar). Potencijalne zagađivačice, a ujedno i šaptačice: Laura Šaravanja, Klara Gnječ, Kristina Šušak. Inspicijentica je Nika Pažin. Tehničku podršku rasvjete i zvuka dao je gospodin Milenko Družijanić – Druja.
U minimalističkoj scenografiji predstavlja se stanište močvare: šaš, trstenjak, otpad, trenutno ubacivanje otpada, zagađenje vode, lopoči i lokvanji. To sve uokviruje životinjske likove koji imaju ljudska obilježja, a samim tim i predstava ima basno-humoristični, satirični iskaz. Likovi u općem smislu pod stresom su, što rezultira i lošim stanjem organizma. Zagađenost zraka i vode, a i tehnologija dodatno pogoršavaju loše stanje. Uočavaju se depresivni poremećaji, poremećaji prehrane, socijalne fobije, sitničarenje, licemjerstvo, egomanija. U pluralnosti istina svakog pojedinca u „skalinadi“ različitim razinama življenja i bivanja postiže se pravda u staništu mudrošću iskustva velike i teško ranjene sove, ali ne i trajno rješenje ekoproblema. Zapetljanu, komičnu atmosferu kostimirani likovi postižu u razigranoj i fluentnoj verbalnoj komunikaciji i koreografiji nadilazeći karakter lika koji tumače, unoseći dodatnu osobnu srčanost i oduševljenje. Za ovako dobru predstavu mislim da su glumci, mentori i kostimografi žrtvovali i svoje zimske praznike. Bravo! Uspjeli su!
U čemu je tajna uspjeha Gorana Matića?
Goran Matić najplodniji je autor Metkovića i neretvanske doline koji atraktivnošću svojih tekstova oduševljava mladu i stariju publiku. Goranove predstave s nestrpljenjem se očekuju, posjećuju se u velikom broju, repriziraju se. Publika je jednostavno sretna i zadovoljna na i s Goranovim predstavama! Stasao kao glumac još iz nižih razreda osnovne škole, sve više je razvijao svoje potencijale i na višim razinama školovanja. Razvio se u plodnog pisca, kazališnog i filmskog redatelja koji uz svoj prepoznatljivi satirično-humoristični izričaj njeguje uspješno i duhovne teme. Njegova djela višeslojna su. Iako je jezik ležeran, teme su veoma duboke s velikim porukama i upozorenjima. Goran je čovjek koji prepoznaje važnost trenutka i implementira ga u svijest pučanstva kulturnim prilikama i događanjima na veoma uspješne načine. Goranove se predstave ne zaboravljaju! Surađuje s poznatim redateljima, Metkovskim amaterskim kazalištem (MAK-om), sa školama u Metkoviću i s FRAMOM. Za sada se njegove predstave izvode u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Italiji.
Važnost predstave Pravo glasa
Ratovanje Metkovića i neretvanske doline s močvarom bilo je stoljećima obostrano pogibeljno. Bolesti, a posebno malarija, kosila je nemilosrdno stanovnike, a u prethodnom stoljeću isušivanjem močvara stvaralo se plodno tlo, razvijala se poljoprivreda i podizalo se zdravlje i standard stanovnika na višu razinu. Ramsarskom konvencijom na međunarodnom planu zaštićena su močvarna područja i u Hrvatskoj, a među njima je i donji tok rijeke Neretve. U opstanku prirode i čovjeka potrebna je ravnoteža i harmonija te dobra promjena koja polazi od svakog pojedinca i reflektira se globalno. Ovom predstavom podiže se svijest o važnosti očuvanja prirode i čovjeka!
Sve pohvale učenicima, mentorima, školama te autoru i redatelju Goranu Matiću!
Vanja Gabrić, prof.
