Sa zapisima  Siniše Glavaševića , domoljubnom poezijom,  pjesmama profesorice Katarine Barišić   i  zvukovima  pjesama Bili cvitak,Ne dirajte mi ravnice, Stoji grad i  Gospodine generale uputili smo svoje molitve, stihove, riječi, svoje duše svima koji su žrtvovali zdravlje, slobodu, budućnost, život . Obećali smo im čuvati i razvijati ovu baštinu koju su nama ostavili,  učiti, razvijati demokraciju i toleranciju  kako bismo stvarali ljepšu i bolju Hrvatsku o kojoj su i oni sanjali.

Evo što su naši učenici prvog razreda trogodišnje struke(elektro instalateri i automehaničari) zapisali.

Bolje je upaliti malo svjetlo nego proklinjati tamu

„Kad bih mrzio srpski narod i kad bi im želio vratiti istom mjerom, pogazili bismo sve žrtve ovog rata, sve njihove patnje i boli, pogazili bismo patnju svih ranjenih i zlostavljanih i svih koji su ostali bez svojih najbližih; ugasili bismo svaku svijeću koja gori na tim grobovima i u tim kućama.“

Zvonimir Obad

„Posjetio sam Ovčaru, mjesto zločina i simbol otpora. Mislim da bi svatko trebao posjetiti Vukovar jer će mu, kao i meni,  pobuditi veliku ljubav, istinski ponos i zahvalnost.“

Andrej Rubčić

„Vukovar je grad heroja. Ne smijemo ga zaboraviti jer je naš ponos. To je grad pun dobrote i mirisa koji svjetlošću obasjava lica tužnih majka koje su izgubile svoje sinove.

Branitelji, neka vam je laka hrvatska gruda za koju ste vi najzaslužniji. Grade, neprijatelj te nakratko uspio pobijediti, ali te spasila ljubav hrvatskog srca. Ti si danas velika rana na duši Hrvata i naš najveći ponos.“

Mario Krmek

„Volio bih posjetiti Vukovar, pogledati te ljude koji su branili Hrvatsku, čvrsto im stisnuti ruku i reći hvala. Želio bih vidjeti te oči koje su vidjele i izdržale toliko boli i zla.“

Ante Bogdanović